Подршка ученицима

Informacije za učenike, roditelje i nastavnike o mogućnostima i obavezi pružanja dodatne podrške učenicima

Pravo na obrazovanje i vaspitanje

Prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Sl. glasnik RS“, br. 72/2009, 52/2011 i 55/2013 Član 6 ) svako lice ima pravo na obrazovanje i vaspitanje.

Građani Republike Srbije jednaki su u ostvarivanju prava na obrazovanje i vaspitanje, bez obzira na pol, rasu, nacionalnu, versku i jezičku pripadnost, socijalno i kulturno poreklo, imovno stanje, uzrast, fizičku i psihičku konstituciju, smetnje u razvoju i invaliditet, političko opredeljenje ili drugu ličnu osobinu.

Lica sa smetnjama u razvoju i sa invaliditetom imaju pravo na obrazovanje i vaspitanje koje uvažava njihove obrazovne i vaspitne potrebe u redovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja, u redovnom sistemu uz pojedinačnu, odnosno grupnu dodatnu podršku ili u posebnoj predškolskoj grupi ili školi, u skladu sa ovim i posebnim zakonom.

Takodje, lica sa izuzetnim sposobnostima imaju pravo na obrazovanje i vaspitanje koje uvažava njihove posebne obrazovne i vaspitne potrebe, u redovnom sistemu, u posebnim odeljenjima ili posebnoj školi, u skladu sa ovim i posebnim zakonomIndividualni obrazovni plan

Članom 77 istog Zakona predviđeno je da za dete i učenika kome je usled socijalne uskraćenosti, smetnji u razvoju, invaliditeta i drugih razloga potrebna dodatna podrška u obrazovanju i vaspitanju, ustanova obezbeđuje otklanjanje fizičkih i komunikacijskih prepreka i donosi individualni obrazovni plan.

Individualni obrazovni plan (u daljem tekstu: IOP) je poseban dokument kojim se planira dodatna podrška u obrazovanju i vaspitanju za određeno dete i učenika, u skladu sa njegovim sposobnostima i mogućnostima.

Cilj IOP-a je optimalni razvoj deteta i učenika, uključivanje u vršnjački kolektiv i ostvarivanje opštih i posebnih ishoda obrazovanja i vaspitanja, odnosno zadovoljavanja obrazovno-vaspitnih potreba deteta i učenika.

IOP se izrađuje na osnovu prethodno realizovanih i evidentiranih mera individualizacije i izrađenog pedagoškog profila deteta i učenika.

IOP se izrađuje prema obrazovno-vaspitnim potrebama deteta i učenika i može da bude zasnovan na:

1) prilagođavanju načina rada, kao i uslova u kojima se izvodi obrazovno-vaspitni rad (IOP1);

2) prilagođavanju i izmeni sadržaja obrazovno-vaspitnog rada, ishoda i standarda postignuća (IOP2);

3) obogaćivanju i proširivanju sadržaja obrazovno-vaspitnog rada za dete i učenika sa izuzetnim sposobnostima (IOP3).

Donošenju IOP-a 2, prethodi donošenje, primena i vrednovanje IOP-a 1, kao i pribavljanje mišljenja interresorne komisije za procenu potreba za dodatnom obrazovnom, zdravstvenom i socijalnom podrškom detetu i učeniku.

Izuzetno, za učenika koji obrazovanje stiče ostvarivanjem IOP-a 2, osim nastavnog programa, može da se izmeni i nastavni plan, na osnovu mišljenja interresorne komisije za procenu potreba za dodatnom obrazovnom, zdravstvenom i socijalnom podrškom detetu i učeniku.

IOP donosi pedagoški kolegijum ustanove na predlog stručnog tima za inkluzivno obrazovanje, odnosno tima za pružanje dodatne podrške detetu i učeniku (u daljem tekstu: Tim).

Tim u školi čini nastavnik razredne nastave, odnosno nastavnik predmetne nastave, odeljenjski starešina, stručni saradnik, roditelj, odnosno staratelj, a u skladu sa potrebama učenika i pedagoški asistent, odnosno pratilac za ličnu pomoć učeniku, na predlog roditelja, odnosno staratelja.

Roditelj, odnosno staratelj daje saglasnost na sprovođenje IOP-a, u skladu sa zakonom.

U prvoj godini upisa u ustanovu, IOP se donosi i vrednuje tromesečno, a u svakoj narednoj godini dva puta u toku radne, odnosno školske godine.

Sprovođenje IOP-a prati Ministarstvo, u skladu sa ovim zakonom.

Bliže uputstvo za ostvarivanje IOP-a, njegovu primenu i vrednovanje donosi ministar.

Inkluzija podrazumeva pravo sve dece na obrazovanje, počev od predškolskog uzrasta, do visokog obrazovanja. Ona obuhvata:

  • Decu sa smetnjama u razvoju
  • Decu sa invaliditetom
  • Decu iz marginalizovanih grupa
  • Darovitu decu

To bi značilo da sve gore navedene grupacije treba da se nađu u redovnom obrazovnom sistemu.To takođe znači da bi svako dete, shodno svojim mogućnostima napredovalo i usvajalo gradivo, što bi podrazumevalo da se svakom detetu prilagođavaju sadržaji i brzina usvajanja istih. Različitost bi značila da đaci jednog istog odeljenja uče različite sadržaje u okviru gradiva, a na kraju bi ocene bile iste. Objašnjenje: škola bi bila po meri i mogućnostima deteta, a to bi značilo da učenik usvaja gradivo svojim ritmom, onoliko koliko može, bez deprimiranja, suza i osećaja da je manje sposoban od drugih vršnjaka. Pri ocenjivanju bi dobijao petice za mnogo manje usvojenog gradiva od npr.darovitog đaka, jer bi tu ocenu pokrivala konstatacija da je to dete sa smetnjama u razvoju, ili invaliditetom, ili dete iz marginalizovane grupe koje ne razume dovoljno jezik na kome učitelj predaje, pa je to njegov maksimum.

Psiholozi i drugi stručnjaci tvrde da će gore navedenim grupama dece biti produktivnije napredovanje u grupi vršnjaka, a i da će se preostali đaci od malih nogu navikavati da tolerišu različitost, pomažu drugima u radu i učenju, da će nastava biti očiglednija, jer dok nastavnik objašnjava detetu sa smetnjama u razvoju pojednostavljeno, sva ostala deca će mnogo brže shvatati sadržaje.

Inkluzija tvrdi da će jedino na taj način sva deca dati maksimum i biti  korisni članovi društva, više nego sada.